Ispovjest

Želim ti ispričati priču, 
Koju ni sama nisam nikad izgovorila na glas.

Želim da je poslušaš, 
Ne moraš da me tješiš, 
Smiješ se ili bilo što drugo.

Samo slušaj.

Svo ovo vrijeme bilo je malo
Da ti dokažem da te volim.

Ove usne poslije tebe nitko nije ljubio, 
A bezbroj puta u hladne noći šaptale su tvoje ime, 
Šaptale su molitvu i obećanje nebu,
Da te još uvijek volim i čuvam u svom srcu.

Ovo tijelo nitko nije zagrlio i dodirnuo,
A mnogo puta je gladno od čežnje za tvojim rukama, 
I tvojom blizinom samo ostajalo.

Ove su oči od kad te nije bilo ispunjene suzama
I tugom,ruke hladne,
Grle prazninu, 
U tišini kojom odzvanja plač.

Ovo srce obećalo je sebi i Bogu, 
Da će te vječno čekati i voljeti.

Jer prekrasno je za početak,
A prerano za zbogom.