19. ožujka 2012.

Rodendan

Sinoć sam molila nebo,
Da dođeš mi danas i uljepšaš dan...
Sinoć nisam plakala jer sam živjela od maštanja,
Danas živim od tuge i sjećanja.
Nije me nebo čulo,valjda je zaspalo.
Sjetio se nisi da rođendan slavim,
Vrijeme si zameo mislima drugim...
Sad mogu napisati pjesmu,
Jer boli i čežnje dovoljno ima,
Ostala sam sama...
Samo samoća dvadeset proljeća i zima,
Bit će ono što imam.
Ne znam da li ćeš se ikad vratiti,
Ili sjetiti da postoji cvijet ispod snijega,
Srce ispod kamena,
I među ostalim ženama tvoja jedina,
Vjerna sjena koja te u korak prati,
Dušom svom za tebe živi,
O tebi pjeva o tebi sniva,
Sjeti se onda barem njenog imena...

Nema komentara:

Objavi komentar