Bez pitanja

I ja sam se nekad radovala,

Proljetnom jutru,

Toploj ljetnjoj noći,

Svakom novom danu,

I tvom dolazku.

Sad molim da tama ostane,

Da padaju teške kiše,

Bez prestanka.

Jedino tako preživjeti mogu.

U meni žive,

Samo tužna sjećanja,

Note tvoje glazbe,

I sretni trenutci,

Što kriju se negdje...

Na mjestima,

Gdje smo nekad postojali.

Mi.

Moram živjeti harmoniju,

Svega izgubljenog.

Pod sivim i tmurnim nebom.

Ne mogu opstati pod suncem,

Među procvalim cvijećem,

I leptirovima...

Ja pripadam onima,

Koje se ne pita šta žele?

Da li su sretni ili nesretni?

Onima kojima se otima,

Bez prava na zasluženu ljubav,

Već patničku nepravdu...