Ide zima Lička duga

Nad Kapelom snježne pahulje padaju,

Stazom kud je prošao srce žudi?

Otišla bih večeras kroz cvjetove snježne,

Kao leptir lak,

Rekla bih mu riječi nježne.

Teško je otići kad nema ni jednog mosta,

Kad od svega što je bilo,

ni sjećanje ne osta.

Teško je svakog dana,

mješati snove sa javom.

Sve što je nekad bilo zvati zaboravom.

Ide zima Lička duga,

Dvije sjene na Gackoj se srele,

Pa riječima prošlosti ljubav oživjeti htjele.

Sjećaš li se onih divnih uspomena,

I ljubavi moje?

Liko moja samo me ti razumiješ

Samo me ti ne kriviš,

Samo mi ti ne sudiš,

samo mi ti pričaš,

I znaš koliko ga srce voli,

Pjesmom tvoje dangubice,

I šutnjom ravnice

Ide zima lička duga,

S nježnošću gledah stopa ti trag

Što ostaše po snijegu bijelom,

Dođi još uvijek si mi drag.

Pahulje su zabjelile prozore ostarjele kuće.

Duboko u zimskim satima,

Vukovi viju,a ja mislim na te,

I sve te gledam kroz suze što liju.

Čuvaj ga Liko,

Čuvaj ovu dugu hladnu zimu.