Duboko u noći,
Dok lelujaju snovi,
Čežnja širi svoj sjaj,
I budnom srcu čini dan...
Kako je čudna ova čežnja?
Ljubav moju veže sobom,
A ne zna da sam te voljela,
I prije nego što sam te srela...
Nemoj me odbiti,
Ako te noćas potražim,
I naslonim glavu na tvoje rame.
Potrebna mi je tišina,
Jer samo preko nje čujem govor,
Tvoje duše i uzdah svog srca...
Da li bi te savjest pekla?
Ako bi mi to dopustio.
A ja čekam samo jedne dane,
Jedno vrijeme,
Naše!
A ja čekam samo jedno biće,
Jednu ljubav,
Tebe!
U svakom novom trenutku,
Drugoj šansi što mi život pruža,
Postojiš samo ti..i
Mistični sjaj tvojih zelenih očiju...
U dubini njihovoj ostavljam ti,
Svoju tugu,misli i želje...
Ne može te pero sjećanja,
Pretvoriti u pismo uspomena
I staviti u kovertu zaborava.
Samo toplina moje želje,
Da me voliš kao prije,
Ostavlja obrise na papiru,
Mokrom od suza...
Nemoj dozvoliti da umrem,
U toj želji,
Jer i u vječnom snu ću te željeti.
Nema komentara:
Objavi komentar