Svanut će jutra plava od čežnje,
Mokra od plakanja,
Tad stajat ćeš pored mene,
I moliti za oproštaj...
Nježno ću ti prići,sklopiti oči
I tišinom ti vjetra oprost dati.
Ova daljina mi je teška,tamna,
Duboka i hladna...
Ti si pred očima,a nema joj kraja.
Nema te,svaka sjena u noći,
Velika nada u srcu da me opet prate
Tvoje zelene oči...
A ono tek odsjaj mjeseca u jezeru spava,
Kao da ne čuje mi jecaj plača.
Voljeno moje,oteto,vraćeno prokletom,
Vjeruj ranoj zori,što jutro novo donosi,
I našu će ranjenu ljubav jednom probuditi
Svi zaspali svjedoci istine,i pravdin zvon.
Nećemo umrijeti od čekanja i patnje...
Vladar sudbine,rukom će svojom pokazati nam put,
Jer izbrisaše nam tragove,svi zavidni,
A zaboraviše da iskrena ljubav uvijek postoji
i nalazi put...
 |
| ...samo Ti si put kojim želim ići... |
Nema komentara:
Objavi komentar