14. ožujka 2012.

Zrno rođene samoće

Otišla je sjena niz obalu,
Kao da tu nije ni bila,
Ostali su samo tragovi i
Šum koraka,stopljen u
Noći proljeća.

Polako,ali tiho došao je
Kraj!
Sad samo teku bolni dani,
I bezsane noći.
Život razdvaja one koji se vole,
Neprimjetno na pjesku,
Briše njihove korake.

Učinilo se i meni da se volimo,
Ali ne,sad mi na srcu osta
Samo neprežaljena ljubav i
Bolna rana.

Nema komentara:

Objavi komentar