Tuga je u ocima onih koji vide pravu istinu

Tuga je u srcima onih koji očima vide pravu istinu....

Teška je noć iza mene,

Budna obasjana svijetlom brige,

I razmišljanjima.

Epizodama plača iz trenutka u trenutak,

Kod pomisli da će ti se nešto loše dogoditi.

Hrabrost da te idem spasiti,

Jer samo ja znam istinu,

Jer samo ja nosim ključ,

A ti tražiš vrata da izađeš iz pakla,

Koji ti ona stvara.

Bojim se onoga što dolazi...

Trebam li riječi pustiti da se roje,

Ili ih jednostavno ostaviti da stoje?

Hoću li nas spasiti ako kažem,

Ili ćemo pasti u još veći ponor?

Podižem oči nebu da mi pokaže put,

A ono mi šalje kiše samoće,

I magle guste,da ne vidim kraj svemu ovome.

Gledam u modru rijeku,

I tražim te u njoj,a vidim samo naše suze,

Kako stopljenje s njom plove iz dana u dan,

I sve više patimo,a ne znamo gdje joj je kraj....

Želim umrijeti,

Ne želim više spavati na ulicama nepravde,

I pjevati o svom bolu,

prolazniku koji me ne čuje.

Odoh da se odmorim,

Na jastuku vječnosti,

Jer ljubav moja biješe rođena,

SAMO ZA TEBE....