Gacka

Ponekad...

Ona ima boju tvojih očiju,

I u njoj žubore snovi,

I bude se usnule želje,

Ponekad...

Ispisala je,

Na svoje riječno kamenje,

Naše neizgovorene osjećaje,

I ljubav...

Danas ih ljudi iz njenih dubina čitaju,

Kao vjesnik bola i dvije sjene,

Ljubavi iz prošlih vremena.

Da valovi ih nose dalje,

I urliču vihori kroz njenu dolinu...

Ona je tihi svjedok što žubori,

Kad god prođeš pored nje,

Da sjetiš me se,da sjetim te se!

Hladni dodir njene vode,

Zaboli kao trag poslije suze,

Dok mirno teče...

Ta rijeka govori sve naše tajne

Gacka!