Ljubavi moja,ja znam da sam,
U veličini tvog srca mala kap
S lahorom i gubi se sjećanje na mene.
Zaboravljaš osjećaj mog zagrljaja
I toplinu mog pogleda,a ja se uzalud nadam
Da ćeš se vratiti i da će sve biti,
Kao prije.
Neće,znam da neće
Al' ne želim se pomiriti s tim,
Dok god zauzimaš počasno mjesto,
U mom životu,do kojeg te u očima
Nosi ljubav, dok te čuva treptaj,
Puštajući gorku suzu da završi svoj
Vijek na mom umornom licu,
Čuvajući tebe da mi iz očiju ne izvapiš.
Tvoje oči daju boju mojima,
I tako skupa gledamo svijet.
Koraci ti tihi ostaše
U kutku mog osmjeha,
Pa se stalno smiješim i kad sam
Tužna,ne bi li ih opet čula,
Nadajući se da ćeš opet doći.
Biješe to samo tek kiša u olucima,
Noćnog mira.
Onda mi dođi bar u snove,
Snuj ih glasom svojim i pjesmom na
Harmonici.
Ne boj se nećeš me probuditi,
Jer i kad spavam i kad sam budna,
O tebi mislim,al' mi dan dug,
A misao teška.
Nedostaješ mi ljubavi,
usne su željne poljubca tvog,
Oči očiju,srce srca,
Ako je Bog za sve stvorio par,
Zašto sam sama?
Zašto si sam?
Zar ti nije dosta samoće koju,
Oboje živimo,a znaš dobro tko je,
Potpisao svoje ime na tvoje srce,
I danas stoji.
Smakni taj zaborav i ružne riječi,
S njega što drugi mu ga dodaše,
I pogledaj samo mjenja mu se
Smisao ,pored imena mog ime tvoje,
O, ljubavi prošla ne zaboravi me!!!
Nema komentara:
Objavi komentar