Praznina

Tuga? To je sve što u posljednje vrijeme osjećam.

Nemiri? besane uplakane noći.

Postale su svakodnevnica mog života.

Jer i pored tebe ja sam kao i u samoći.

Naši dani postaju sve samo ne naši.

I ova ljubav što je trebala biti topla...ona je hladna.

Nema dodira tvog nema poljubaca,nema ničeg

I pored tebe ja sam opet sama.

Znaš li koliko to boli?

Znaš li koliko to razdire?

I kad ti kažem da te trebam ti me ne čuješ.

Ne primjećuješ bol što kroz moje srce prodire.

Jesi se zapitao zašto se tako osjećam?

Da li si danas prijemjetio trag uplakanih očiju?

Nije to depresija nije niti hir,

Nije bjes niti ljubomora?

To je usamljenost i praznina.

Čežnja za tvojom ljubavi,koju od tebe ne dobivam.

Od tebe želim da me samo koji put zagrliš.

Da kažeš da si uz mene,da me poljubiš.

Da me pogledaš i primiš za ruku.

To je sve što trebam.

Samo od tebe tražim da me pokušaš zavoljeti.

Svoje topline malo mi pokloniti.

Samo malo zar ti je toliko teško.

Ili ti moja ljubav ne znači ništa vrijedno?