14. ožujka 2012.

Nevidljiva mreža

Kad ovaj topli jesenji vjetar puhne,
Svu moju čežnju za tobom podigne u vihor
I to me tako zaboli,
Kao one prve jeseni kada smo se rastali.

Sve one jesenje noći,
Noći rane tuge i samoće,
Sad su opet u meni,
Prošlost Ja i Ti.

Noćas mi suze sa zvijezdama vezu sjaj,
A ljubav s daljinom ne zeli kraj.
Na laticama cvijeća,krije se čežnja,
Pod prozorom na kojem naslonjena
Čekam novi dan.

Ometa otkucaje srca,
Nebi li prekinula želju za tobom,
Ne bili misli odlutale,u tamnu šumu,
I nestale u mraku.

Ostala je ljubav,koja se u danima prošlosti,
Nosila valovima,
Po strašnim neprijateljskim olujama,
I sačuvala ti mjesto u srcu!

Nema komentara:

Objavi komentar